Orthos sistem

10 INTELIGENTNIH RJEŠENJA ZA 10 NAJČEŠĆIH PROBLEMA

KAKO JE NASTAO SISTEM?
Proučavanjem poteškoća koje su kliničari imali u svojoj praksi korištenjem konvencionalnih sistema.
Godinama su prikupljana pitanja kliničara te njihovi problemi u terapiji. Iskristaliziralo se 10 najučestalijih i očito ključnih problema.
Specijalnim kompjuterskim programom skenirane su kosti i zubi više stotina pacijenata s malformacijama. Program je imao mogućnost postavljanja svakog pojedinog zuba gornje i donje čeljusti u idealan polažaj u odnosu na kost, susjedne zube i zube suprotne čeljusti. Dakle učinjena je idealna okluzija i interkuspidacija. Također su skenirane sve vestibularne površine zuba. Na taj je način dobivena baza podataka, može se reći najveća na svijetu, s matematički točnim podacima koji su neophodni za izradu idealne bravice za svaki pojedini zub. Podaci o obliku idealnog zubnog niza omogućili su razvoj novog oblika žičanog luka. Dobiven je novi system; ORTHOS SISTEM !

ZA KOJIH JE 10 PROBLEMA NAĐENO 10 IDEALNIH RJEŠENJA?

PROBLEM 1;
Klasične bravice na donjim frontalnim zubima su predebele gledano u vestibularno-oralnom smjeru. Javlja se problem pravilnog pozicioniranja kod izrazito tijesnog zubnog luka te kod rotiranih zubi. Zbog debljine bravice neophodno je napraviti zavoj prvog reda mezijalno od donjeg očnjaka da bi se upostavila dobra kontaktna točka između lateralnog sjekutića i očnjaka. Ovakav dizajn bravice smeta okluziji i dobrom održavanju oralne higijene.
RJEŠENJE:
Načinjene su "tanje" bravice. Time je olakšano pozicioniranje kod tijesnog zubnog niza kao i rotacija te poboljšano održavanje higijene. Slot na bravici donjeg očnjaka je dublji mezijalno a plići distalno te je uspostavljena bolja kotaktna točka lateralnog sjekutića i očnjaka.

PROBLEM 2;
Klasične bravice dizajnirane su da se postavljaju na sredinu kliničke krunice zuba. Često u bočnim donjim segmentima to nije moguće izvesti zbog okluzije pa se bravice postavljaju niže. To rezultira izraženijim torkom te lošom interkuspidacijom gornjih i donjih lateralnih zubi.
RJEŠENJE:
Bravice na donjim lateralnim segmentima imaju manju vrijednost torka pa je omogućeno pozicioniranje više gingivalno a ne točno po sredini kliničke krune zuba (gingivalni offset na bravici također omogućuje ovo rješenje). Time je problem ometanja okluzije I odljepljivanja bravica sveden na minimum.

PROBLEM 3;
Poteškoće u postavljanju donjih frontalnih korjenova u pravilan položaj. Obično se kod konvencionalnih bravica s angulacijom 0 vidi na ortopanu da su korjenovi paralelni i da između lateralnog sjekutića i očnjaka postoji veći prostor. Ovaj položaj nije stabilan, velika je sklonost recidivu. Vrhovi korjenova trebaju biti divergentni, odnosno trebaju imati distalni nagib (tipping).
RJEŠENJE:
U bravice je ugrađen distalni tipping za korjenove donjih inciziva. Na centralnim donjim incizivima u vrijednosti 2 stupnja a na lateralnim 4 stupnja. Kada se načini ortopan na kraju terapije vidi se divergentan položaj korjenova koji osigurava stabilnost rezultata.

PROBLEM 4;
U bočnim donjim segmentima javlja se problem uspostavljanja dobre kontaktne točke. Položaj korjenova nije zadovoljavajući. Uobičajena angulacija na bravicama donjih premolara je 0. Zato je kontaktna točka na distalnim diijelovima ovih zubi niža no što bi trebala biti te je teško dobiti dobru interkuspidaciju u odnosu na gornje zube, te je nemoguće postići paralelan položaj korjenova.
RJEŠENJE:
U bravice donjih premolara je ugrađena angulacija tako da se postigne stabilan položaj zubi i kontaktne točke su na sredini mezio-distalne širine zuba u okluzalnoj trećini.

PROBLEM 5;
Položaj gornjeg prvog molara te njegova interkuspidacija klase I je često kompromitirana nepoželjnom rotacijom. Ovakav položaj gornjeg molara zahtijeva veći prostor u zubnom nizu. Uslijed toga može se javiti interkuspidacija polovine klase II ili cijela klasa II. Ovaj položaj u molarnoj regiji nije stabilan i može uzrokovati pomicanje cijelog zubnog niza prema naprijed te pojavu jače izražene incizalne stepenice.
RJEŠENJE:
U tube gornjih molara ugrađen je distalni offset. Njihovim pravilnim postavljanjem dobiva se distalna rotacija zuba. U bravicu prvog i drugog gornjeg molara ugrađen je distalni offset od 15 stupnjeva. Tako ovi zubi zauzimaju manji prostor u zubnom nizu i u idealnom su odnosu klase I s donjim molarima. Donji prvi molar ima tubu s distalnim offsetom 0 stupnjeva a drugi molar od 5 stupnjeva.

PROBLEM 6;
Distalni marginalni brid gornjeg drugog premolara nije u dobrom odnosu s buko-mezijalnom kvržicom donjeg prvog molara pri završetku terapije.
RJEŠENJE:
Angulacija koja uzrokuje distalni tipping korjena drugog gornjeg premolara ugrađena je u bravicu. Na taj je način osigurana ista visina marginalnih bridova drugog gornjeg premolara i prvog gornjeg molara kao i povoljan položaj njihovih korjenova.
Osigurana je bolja interskuspidacija s donjim prvim molarom jer je marginalni brid gornjeg drugog premolara vodilja za buko-mezijalnu kvržicu donjeg prvog molara.

PROBLEM 7;
Često je potreban zavoj prvog reda u predjelu gornjeg drugog premolara da bi se centralne fisure susjednih zubi dovele u niz. To je neophodno zbog pravilne interkuspidacije s donjim bukalnim kvržicama koje dolaze u centralne fisure gornjih zubi. Kod konvencionalnih bravica gornji drugi premolar se pomiče bukalno te remeti interkuspidaciju.
RJEŠENJE:
Bravica gornjeg drugog premolara je deblja od bravica susjednih zubi. Na taj je način gore spomenuti problem kompenziran.

PROBLEM 8;
Gornji bočni segment često nema kontakt palatinalnih kvržica sa fisurama zuba antagonista. One su u stvari u kontaktu s bridovima bukalnih kvržica donjih zubi.
RJEŠENJE:
U bravicu je postavljen izraženiji bukalni tork korjena.

PROBLEM 9;
U završnoj fazi terapije javlja se problem usaglašavanja oblika zubnih nizova, napose njihove prednje širine u predjelu kuspida.
RJEŠENJE:
Već smo spomenuli da je Orthos sistem proizvod dugogodišnje analize i prikupljanja podataka. Svi rezultati istraživanja ugrađeni su u bravice. Formirani su i Orthos žičani lukovi koji imaju specifičan oblik u predjelu očnjaka. Lukovi i bravice u kombinaciji čine sistem te omogućuju da se zubi i njihovi korjenovi nalaze u središtu koštane srži čeljusti što je ujedno i najstabilniji položaj. Lukovi se izrađuju u dvije veličine, veliki i mali, a gornji i donji se razlikuju po veličini kako bi osigurali položaj zubi. Komentar kliničara je da ovaj sistem omogućava da zubi “bolje sjednu”. U završnoj fazi terapije kad je pacijent već nestrpljiv i umoran od nošenja bravica neophodna je njegova motoviranost u nošenju gumica da bi se uspostavila bolja interkuspidacija. Orthos sistem će to obezbijediti i bez suradnje pacijenta.

PROBLEM 10;
Odlljepljivanje bravica s donji i gornjih premolara zbog okluzalne interferencije. I ne samo to, dokazano je da je caklina na donjim premolarima otpornija na jetkanje kiselinom pa je stoga kompromitirana retencija. Primijećeno je da je najčešće odljepljivanje bravica baš sa tih zubi. To oduzima prilično vremena i doktoru I pacijentu.
RJEŠENJE:
Gingivalni offset bravica Orthos sitema te veća površina baze bravice koja je proširena okluzalno predstavlja ključ rješenja ovog problema. Povećana je poleđina bravice koja se ljepi na zub. Mrežica na bazi bravice je dodatno pjeskarena tako da joj je u startu snaga ljepljena povećana za 35 %.